Mali sveti raj – Luštica I deo

Ocena:
5.0/5
od 2036 čitalaca

Poluostrvo Luštica – za romantike nepresušni izvor snova, za avanturiste slikovita avantura u nastavcima

Iza brda, planina, šuma, na kraju ili možda početku sveta, krije se prirodan sveti poklon na koji vas vodim, koji krasi i obasjava bokokotorsko primorije MALI SVETI RAJ – LUŠTICA.

Dugo sam istraživala o Luštici, sve podatke sam prikupljala i slagala ih u poseban album u mom srcu nazvan „LUŠTICA“. Istorija Luštice je slikovita bajka.
Saznala sam da su tri antička naroda u istoriji naseljavali Boku Kotorsku. Na ovaj prostor su se doselili Trojanci, Iliri, Karijevci. U to vreme celom Bokom gospodario je kralj Kadmo, koji je osnovao našu najpoznatiju turističku atrakciju, grad Budvu. Legenda kaže da su Kadmo i njegova žena Harmonija, praćeni prokletstvom, pretvoreni u dve zmije. Na čudesan način te zmije se pretvoriše u dva poluostrva Boke. Harmonija postade kopno izmedju Tivatskog i Kotorskog zaliva, a veliki Kadmo pretvorio se u atraktivno poluostrvo koje vas svaki put iznenadi nekom novom nijansom lepote – Lušticu.

Mala Sveta gora

Iako je poluostrvo, Luštica ima ostrvski način života. Razlog tome je gubitak statusa opštine nakon Drugog svetskog rata, kada je priključena opštini Herceg Novi, sa kojom je povezana samo vodenim putem.
Slikovito poluostrvo se naziva malom SVETOM GOROM.
Etimolozi se spore oko imena LUŠTICE. Jedni kažu da ime potiče od toga što brdo zariveno u more liči na ljusku. Drugi da zbog velikog broja šumaraka i maslinjaka ime dobija po lukovima, pa se od reči „LUK“ izvede Luštica. Ono što ovom nesvakidašnjem prostoru najviše odgovara je tvrdnja da ime potiče od latinske reči „LA LUCRA“ ili „LA LUCHIE“, svetlo, sjaj.
Luštica ima blizu 400 stalnih stanovnika, koji su raspoređeni u više ruralnih naselja (Rose, Marovići, Zambelići, Mrkovi, Mardari, Brguli, Zabrđe, Klinci, Begovići, Radovanići, Eraci i Tići)
Na površini 47km2 i dužini 13km proteže se ovo bajkovito poluostrvo.

„Maslinska gora“

Na ovako malom prostoru ima veliki broj pravoslavnih crkava. Nekoliko crkava sam obišla proteklih godina. Svaka crkva je priča za sebe, posebna i na svoj način zanimljiva.
Profesor na Bogoslovskom fakultetu i tivatski paroh jednom prilikom je za Lušitucu rekao da je ona „MASLINSKA GORA“ zbog velikog broja maslina, i usporedio je sa gorom u Jerusalimu.

„Maslinska gora“ ima 15 sela, 22 crkve od kojih su dve katoličke. Luštička parohija se razlikuje od drugih parohija i po tome što sveštenik do svoje parohije stiže čamcem (barkom).
U razgovoru sa Luštičkim parohom Nikolom Urdešićem saznala sam da li se u nekoj crkvi na Luštici dogodilo neko čudo :
„Spašavajući od turskog uništavanja pravoslavne svetinje i relikvije sa grčkih ostrva, pomorci su u manastir donijeli čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “ODIGITRIJU”. Negdje početkom prošloga vijeka ovu ikonu su nasilno odnijeli hrvatski ribari i smjestili je u rimokatoličku crkvu franjevačkog samostana, u Orebiću, na poluostrvu Pelješcu. Čudom Božijim ova čudotvorna ikona vraćala se sama tri puta u Žanjički manastir. Prilikom trećeg odnošenja, ova čudotvorna ikona je bila u lance okovana. Očigledno da su ti „dobronamjerni” otimači bili svjesni svojih nedjela, i u strahu od osvete, tj. od pravde Božije okovali su čudotvornu ikonu Presvete Djeve Marije. Mnoge pobožne bokeške porodice čuvaju u svojim domovima kopiju ove znamenite ikone. Poslije nametanja imena za manastir „Gospa od Žanjica”, rimokatolici su otpočeli spor kod austrougarskih vlasti za oduzimanje Žanjičkog manastira od SPC. Jedan od dokaza koji je presudio, tj. vratio manastrir SPC u posjed bio je metalni pečat Žanjičkog manastira koji je pronađen 20-tak metara od manastira u moru. Sada se ovaj pečat nalazi u riznici manastira Savina, čiji je manastir Presvete Bogorodice metoh, tj. iguman manastira Savin.

Takodje pored mnoštvo svetinja nalazi se i mnogo turističkih atrakcija, koja su leti najaktivnija.

Put do Luštice

Morskim putem doći do Luštice je poseban čar. Moj izbor bio je brod Orka i kapetan Petar Marić, iskusni moreplovac, mada su svi brodovi i posade koje voze vrlo profesionalni.
Jutarnja bonaca, krik galebova i zraci sunca koji se igraju po morskoj peni vratili su me u Šantićeve stihove: „Nikada se tebe nagledao ne bi’...“

Tekst i fotografije: Viktorija Samardžić

Nastavak bloga pročitajte ovde 

Ostali postovi

Podelite sa nama iskustva sa Vaših putovanja. Pošaljite nam tekstove i fotografije na blog@teleporter.rs Najbolje reportaže biće objavljivane na sajtu.