Eskišehir, kulturna prestonica i kolevka civilizacija

Ocena:
3.7/5
od 21 čitalaca

Tursku je jedna od mojih omiljenih destinacija. Nije to samo zbog sjajnih plaža i toplog mora, Istanbula kao metropole kulture i šopinga, prelepog Izmira, čudesnih prirodnih spomenika poput Pamukala i Kapadokije, niti zbog Efesa, kolevke zapadne misli i filozofije, koji je meni, kao filozofu, posebno drag. To je najpre zbog ljudi, njihove otvorenosti i spremnosti da vam, i u sred nejveće nedođije, pomognu ne tražeći ništa za uzvrat, što je prava definicija gostoprimstva.

Oduvek me je privlačila Anadolija, ne samo kao kulturno i civilacijsko ishodište, već i zbog svojih prirodnih lepota. Jednom sam za vreme studija sam putovala u Kušadasi autobusom i ostale su mi u živom sećanju čarobne boje ovog predela: žuto-crvena zemlja ispošćena vekovnim obradama sa povremenim zelenim oazama, beskrajno plavo nebo najčešće bez ijednog oblačka, sivo-narandžaste stene... A kada je Kancelarija za kulturu i turizam Republike Turske najavila da će cele 2013. godine Eskišehir nositi titulu prestonice zemalja turskog govornog područja i prestonice UNESCO-ve nematirijalne baštine, odlučila sam da napokon izbliza vidim Anadoliju i njen kulturni centar, Eskišehir.
Eskišehir je oko 350 km udaljen od Istanbula i oko 200 km od Ankare, pa do njega iz Beograda nije baš lako doći. Let Beograd - Istanbul, pa Istanbul - Ankara (iako je reč o lokalnom i kratkom letu, avion Turkish Airlines-a je imao tv ekrane i topao obrok, što je za svaku pohvalu), pa vozom od Ankare do Eskišehira. Ako ne napravite dobru vezu, može vam ceo dan proći u putu, tačnije čekanju, jer samo putovanje ne traje dugo. Zato isplanirajte dobro vašu rutu pre nego što krenete iz Srbije.
Kao što je Anadolija kolevka brojnih civilizacija, tako i Eskišehir, smešten u njenom centru, nosi na sebi pečat mnogih kultura, civilizacija i naroda. Osnovali su ga pre 1000 godina Frigijci na obalama reke Porsuk (mada je taj prostor bio naseljen još u bronzano doba), ali su ga potom naseljavali Rimljani, Vizantinci, Seldžuci i Osmanlije, primio je brojne izbeglice sa Balkana i Krimske Tatare, u njemu i oko njega su se vodile najznačajnije bitke za nacionalno oslobođenje, a često i rado ga je posećivao i Ataturk. Eskišehir na turskom jeziku znači stari grad.



Odunpazari, nekadašnji centar, danas je najbolja polazna tačka za upoznavanje grada. To je prvo tursko naselje gde se jasno vide sve bitne karakteristike tipične islamske kulture i otomanske arhitekture 19. veka. Uske uličice, džamije, česme i muzeji susreću vas na svakom ćošku. Raznobojne kuće sa isturenim prozorima i drvenim detaljima u donjem delu su imale pomoćne prostorije, a u gornjem prostorije za život. Što je kuća imala više prozora, to znači da je imala bogatijeg vlasnika. Danas zaštićeni kulturni deo grada sa restauriranim kućama, Odunpazari je nekada bio bazar na kome su se prodavala drva za ogrev (otud i naziv). U kući koja je prva restaurirana danas se nalazi Muzej savremene umetnosti od stakla prvi te vrste u Turskoj, a na samom ulazu je centralni luster sa spiralama svih mogućih boja.

 

U ovom delu grada smešten je i otomanski kompleks Kurşunlu Kalesi koga je u 16. veku izgradio Çoban Mustafa Paša, a pored centralne džamije čija je kupola prekrivena olovom, česme, medrese, škole, harema i imareta, nalazi se i Maršaum muzej (Lüle Taşi Müzesi) smešten u nekadašnjim prostorijama za derviše. Meršaum,koga zovu još i morska pena, je beli mineral čija se vrednost može najbole iskazati njegovim nemačkim opisom koji znači bela boginja – Afrodita, ili time da ga čak i NASA koristi. Najveći deo svetske trgovine potiče iz Esišehira, a najčešće se koristi za izradu lula.Napokon mi je jednom bilo drago što sam pušač u inostranstvu. Iako niste pušač, ipak ćete poželeti da ispušite duvan iz neke od izloženih lula u obliku lava, kočija, kraljevih ili devojačkih glava. Ipak smo u Turskoj, a ovde tradicija pušenja duvana potiče još iz 16. veka.


Pored tradicije pušenja duvana, Turska je poznata i po tradiciji dobre trgovine. Zato nema oklevanja u šopingu, ali je cenkanje obavezno. U Odunpazariju, u zgradi nekadašnje gostionice, smešten je Atlihan, bazar ručnih radova. Zgrada na dva sprata zadržala je duh i arhitekturu otomanskog perioda, i tu se danas nalaze suvenirnice, prodavnice predmeta od meršauma, keramike i stakla, ali i kafić-restoran u kome možete popiti kafu i pojesti domaću hranu.Naravno, najbolji šoping se obavlja na bazaru, smeštenom u samom centru grada. Ni sama ne znam kako sam uspela da se ograničim pored toliko boja i mirisa raznih začina, sjajne kafe, čajeva, turskih slatkiša, sušenog voća, ali i povoljnog nakita od zlata.

 

Moj savet vam je da, pre nego što krenete u obilazak okoline, posetite Arheološki muzej (Arkeololoji Müzesi) i upoznate se sa istorijom ove regije. Tu su izložene kosti praistorijskog slona, grčnarija, predmeti od metala, kamene figure, nakit još od 5500 p.n.e., ali je najbolje što ovde možete naučiti nešto kroz interaktivnu igricu u kojoj jašete konja kroz Eskišehir u različitim vekovima.

 

Napokon mi je, tek trećeg dana, vreme dozvolilo da, u pratnji vodiča, krenem u obilazak okoline, u istraživanje onoga zbog čega sam i došla.

Anadolija, na raskršću Afrike, Azije i Evrope, poznata kao „Stari svet“ i okružena sa tri mora, kolevka je civilizacija i najstarijih kultura. Najznačajniji spomenici frigijske civilizacije smešteni su u Frigijskoj visoravni čiji je Eskišehir bio religijski centar. U svojoj Istoriji Herodot piše da su Frigijci narod stariji od Egipćana. Frigijska visoravan je i mesto dešavanja brojnih mitova. Prvi frigijski kralj bio je Gordije koji je po predanju vezao čuveni Gordijev čvor i prorekao da će onaj koji ga odveže biti vadar Azije. Čuvši ovo predanje, Aleksandar Veliki u svom pohodu na Malu Aziju odlazi u Gordion, ali kako nije uspeo da odveže Gordijev čvor, morao ga je preseći mačem. Proročanstvo se ispunilo – pre nego što je postao vladar Azije, Aleksandar Veliki se razboleo i umro. I za Gordijevog sina, najslavnijeg frigijskog kralja Midu, vezane su brojne legende. Apolon, nezadovoljan Midinom presudom na muzičkom takmičenju između njega i Pana, pretvara Midine uši u magareće. Dionis je uslišio Midinu želju da se sve što on dotakne pretvori u zlato, ali ovo se pokazalo tragičnim za kralja Midu, jer se i njegova ćerka, slučajno ga dodirnuvši, pretvorila u zlatnu statuu.


Frigijci su bili umešne zanatlije, poznati po mozaiku, obradi srebra, basnama i flauti, a značajno su uticali na grčku i rimsku civilizaciju.
Na 75 km od Eskišehira nalazi se verovatno najznačajniji spomenik ove regije Jazilikaja (Yazilikaya) ili Midin grad, hram na otvorenom, sveti grad, nekadašnja religijska prestonica Frigijaca. Grad je uklesan u stene vulkanskog porekla, nalazi se na Jazilikaja platou okružen sa četiri tvrđave (takođe smeštene u stenama) koje su kontrolisale kretanje u dolini, a u frigijskom periodu je bio opasan zidinama. Nema sumnje da je u pitanju sveto mesto – gde god se okrenete vidite oltare u stenama, nekadašnje svete odaje, a tu su i tuneli i cisterne. U pitanju je kolosalni religijski i kulturni spomenik. Nakon propasti frigijskog carstva, Midin grad nije napušten, već su u ovim izdubljenim i za život prilagođenim stenama nastavili da žive i Grci i Rimljani. Najznačajniji je ovde Midin spomenik koji podseća na zid u steni, a nazvan je tako, jer se u prvom epitafu u gornjem levom uglu može iščitati reč mida. Na spomeniku su ukupno tri epitafa, pisana sa leva na desno, ali iako su čitljivi, njihovo je značenje do danas ostalo nepoznato. Lokalno stanovništvo je spomenik nazvalo „Yazilikaya“, što znači kamen sa natpisom, a danas su oba imena u upotrebi. Spomenik je okrenut ka istoku, prednji zid je ukrašen ornamentima geometrijskog oblika, dok se donjem cetralnom delu nalazi udubljenje, sveto mesto na koje se postavljala statua Boginje Majke Cybele za vreme verkih obreda. Ova boginja je pod nazivom „Kubabe“ bila poznata i Hetitima, a za nju su znali i Rimljani. Frigijci su verovali da Boginja Majka Cybele živi u planinama, da je spasilac i zaštitnik prirode, gradova, agrikulture i mladih devojaka. U blizini Midinog spomenika nalazi se Nedovršeni spomenik ili „Mala Jazilikaja“. Ovo je jedini spomenik u Frigijskoj visoravni koji je okrenut ka zapadu.

Na samo nekoliko kilometara od Midinog grada (dakle, mora se autom i u pratnji vodiča), nalazi se
Doganli ili Sokolova tvrđava, nazvana tako jer je smeštena u steni koja podseća na glavu sokola. Sastoji se od sedam spratova izdubljenih u steni po kojima se krećete koristeći kamene stepenice, a sakralne kapele i sobe su izuzetne arhitektonske lepote.
Nešto dalje u Doganli dolini nalazi se Gerdekaja grobnica (Gerdekaya Mezari) uklesana u stenu. Ima oblik fasade hrama građenog u dorskom stilu i leži na dva dorska stuba, dok se zadnjem i na bočnim zidovima nalaze grobovi.

Što se tiče gastronomije, tursku kuhinju sam poznavala uglavnom po baklavama, alvi (u Eskišehiru se služi zagrejana i servira uz limun), ratluku, pindžuru, punjenim paprikama, ali u Eskišehiru sam probala i dva autentična specijaliteta. Jedan je balaban – ćufte poslužene na hlebu natopljenom puterom i jogurtom, servirane uz paradajz sos, a drugi je Çiburek – prženo testo punjeno mesom, lukom i raznim začinima koje se obično služi uz kefir.

 

Biljana Nedeljković
Putovanja za dvoje 

 

 

 

 

 

Ostali postovi

Podelite sa nama iskustva sa Vaših putovanja. Pošaljite nam tekstove i fotografije na blog@teleporter.rs Najbolje reportaže biće objavljivane na sajtu.